ne prodajem proizvode već usluge vrijedi li zakon onda i za mene

Usluge podliježu jednako kao proizvodi

Da, zakon se primjenjuje i kada se ne prodaju proizvodi već usluge. European Accessibility Act izričito se ne ograničava na mrežne trgovine s katalogom proizvoda: usmjeren je na potrošače koji mogu zaključiti ugovor na internetu, a to se primjenjuje jednako na sustav rezervacija, uslugu pretplate, savjetodavni proces koji se zaključuje na internetu ili platformu na kojoj netko rezervira ili plaća uslugu. Razlika koju mnogi poduzetnici imaju u glavi — "zakon je za mrežne trgovine, ja ne prodajem stvari" — ne postoji u direktivi.

Presudno nije ono što se prodaje, već kako: čim potrošač kroz web stranicu ili aplikaciju može zaključiti ugovor, platiti, rezervirati ili se prijaviti na račun, stranica se računa kao elektronička trgovina u smislu direktive. To se tiče i pružatelja usluga bez fizičkog asortimana: trenera s modulom za rezervacije, SaaS poduzeća s procesom registracije, platformi za iznajmljivanje, usluga pretplate. Ono što se pri tome razlikuje jest opseg: web stranica B2B podliježe drugačijoj procjeni od usluge koja se nudi izravno potrošačima, a i tu je pitanje tko je primatelj odlučujuće od pitanja što se isporučuje.

Gdje se to nalazi u direktivi

Doseg EAA-a definira se kroz uslugu, a ne kroz proizvod: direktiva (EU) 2019/882 navodi elektroničku trgovinu kao zasebnu kategoriju na koju se direktiva primjenjuje, bez razlike između materijalnih dobara i usluga. Tko želi provjeriti pada li usluga točno u tu definiciju, nalazi detaljnije objašnjenje u objašnjenju o tome što točno EAA sadrži i od kada se primjenjuje. Za male pružatelje usluga postoji i oslobođenje za mikro-poduzeća: tko ima manje od deset zaposlenika i ne ostvaruje više od dva milijuna eura prihoda, izvan je obveze, što se detaljnije objašnjava na stranici o oslobođenju za mikro-poduzeća. Nadzor nad sukladu u Hrvatskoj vrši AZTN, koji je poduzeća već pozvao da se na to pripreme.